nedjelja, 14. listopada 2012.

Smisao patnje


-U životu nije najvažnije to što ćemo postići, čak ni to koga ili što volimo, nego upravo taj trenutak kada više ništa ne možemo učiniti osim predati se Bogu.

-Isus je najviše učinio u trenutku kada više nije mogao ništa učiniti, kada je visio pribijen na drvetu  križa, kada je umirao i kada se Njegova glava prignula na prsa, kada je Ocu predavao svoj Duh, upravo taj trenutak nazivamo  Spasenjem.

-Važan je jedino taj trenutak kada ništa od sebe ne možemo dati već jedino sebe dati Bogu.

- Bog nas stavlja u vrlo teške i opasne situacije ali uvijek to čini zato da probudi u nama vjeru, žalost radi grijeha i nauči nas umiranju za druge po čemu postajemo slični Isusu i na kraju krajeva otkrivamo smisao života.

- Događa se da takvo buđenje nastupa nakon životnih katastrofa, bolesti, nesreća, kada nas napusti bliska osoba, uslijed samoće, prijevare što u konačnici postaje blagoslovom. Svi ti događaji uče nas iapk više, osim samo pameti: uče nas poslušnosti prema Riječi Božjoj.

- Spasiti nekoga, izgubiti nešto od svje sebičnosti, to znači umrijeti sebi.

-Postoje patnje koje nam pomažu u postizanju sreće.

-Svi oni zbog kojih podnosimo pakao, najviše nam približavaju nebo.Oni koji su nas najviše ranili, istovremeno su otvorili naše duše za iskustvo Božje prisutnosti.

-Sotona, ne samo da nas muči istinskim nemirom, nego isto tako i lažnim mirom.

-Sve prepreke u životu mogu postati "trampolin" koji čovjeka podiže viosoko prema poznavanju i otkrivanju Boga, Nebeskog Oca.

- Vjeruj istinski da Bog može promijeniti sve to čime ti aposolutno više ne upravljaš i štoje za tebe nemoguće preskočiti a što je opsljedica tvojih grijeha i grijeha tvojih predaka. I zapamti, vjera ima početak u slušanju.

-Dovoljno je sada da priznaš i povjeruješ da cijlu tvoju prljavu prirodu može ozdraviti i obnoviti samo Isus.

-Spoznaja prave istine os sebi daje nam snagu da jače povjerujemo.

-Zaprepaštenost rađa vjeru tek kada smo "zaprepašteni" sami sobom. Zaprepašetnje se čini u prvi tren kao nemoć, ali u biti to je trenutak najveće mobilizacije unutarnjih snaga duha i cijelog ljudskog organizma.

-Istinski dar ne traži nikakve koristi.

Iz knjige:  Zašto Bog dopušta patnju? O. Augustin Pelanowski, OSPPE;
Izdavač: Udruga Snaga za život, Zagreb, 2012

Nema komentara:

Objavi komentar