Ecce
Homo!... Ah, evo Čovjeka svih boli, Spasitelja Isusa, pod prilikama ove
Hostije! Prignimo koljena, klanjajmo se njemu u blagom i pobjedničkom
veličanstvu ove tajne. Sigurno, on nas traži...
Gledajte
ga... Približava se onakav, kako ga je jednog dana vidjela njegova službenica
Marija Margareta; dolazi bez sunčanog bljeska, bez krune, svezan lancima,
prognan... Duša mu je puna tjeskobe, oči oblivene suzama... traži mjesto mira,
gdje će moliti u svojoj agoniji... i došao je ovamo, da nam povjeri svoju
beskonačnu ljubav i svoju beskonačnu žalost. Šutite, braćo, i u šutnji duše
zaboravite na svijet; odcijepljeni časak od jadnih zemaljskih interesa,
poslušajte Gospodina Isusa u ovoj Svetoj Uri... Promatrajte njegov bolni,
okrvavljeni lik - Ecce Homo -, kako se u Paray-le-Monialu objavio svojoj prvoj
revniteljici i pouzdanici, tražeći od svojih prijatelja ljubav, utjehu,
zadovoljštinu...
Isuse
dobri, na početku ove Svete Ure dopusti nam, da žarkom ljubavlju i nebeskom
opojnošću duše poljubimo ranu tvojih prsiju, dopusti nam, da prodremo u najveću
dubinu tvoga umirućeg božanskog Srca...
UPRAVITE
ISUSU POSEBNE MOLBE, KOJE MU ŽELITE PRINIJETI U OVOJ SVETOJ URI.
UČITELJEV
GLAS.- "Ljubljena djeco moja, hoćete li pružiti utočište
ljubavi, vjerno sklonište svome Bogu, koga progoni strašni vihor grijeha? Vi
svakako ne vidite moje izmučeno tijelo... ipak mene i dalje bičuju!... Ne
vidite, kako mi je lice plačem obliveno... a ipak, trnje se bijesno zabada u
moje čelo!... Nije vam pred očima tjeskoba moje smrtne borbe u Getsemaniju... a
ipak njena neiskazana gorčina do ruba puni kalež moga zapuštenog Srca!...
Grijesi ne dopuštaju, da se moje boli smire... Već dvadeset stoljeća progoni me
ta bujica opačine, koja razjarena slijedi moje korake... i pohlepno traži, da
proguta djelo mog otkupljenja... da upropasti duše!
Što sam
mogao učiniti, za te, puče moj, a da nisam učinio? (Iz. 5,4). Žrtvovao sam
tijelo svoje, dušu svoju, Srce svoje... žrtvovao sam se na Kalvariji i u Euharistiji.
Sve sam izvršio! (Iv. 19,30)... A unatoč tome, grijeh kao pakleni zadah prodire
u savjesti i u njima ubija ljubav i slavu Imena mojega! Otvorite mi odmah,
prijatelji moji. Otvorite mi utočište svojih srdaca, zaštitite me od ove ledene
i crne noći grijeha, koja obavija svijet...
Djeco
moja, raskrilite mi u djetinjoj ljubavi svoje ruke. Grijeh današnjeg svijeta, a
ne uspomena na Kalvariju, zadaje nemilosrdnu ranu mome neutješnom Srcu!
Gledajte me u ovoj uri, kako plačem u tuzi: povjerit ću vam oluju svojih
boli... Ovog istog časa zabada se tisuću strijela u krvavu ranu mojih prsiju...
Oh! dajte mi u svojim dušama mjesto naknade i utočišta, dajte sklonište
"ljubavi" i nježnosti svom Isusu, koga grijeh vječno progoni i
pogrđuje!"
S t a n k a
DUŠE.-
Isuse, Kralju oltara i Gospodaru duša, dođi i utvrdi znakove svoga vladanja u
svim srcima... Ne ćeš biti među nama gost, nego vladar i Otac; ne putnik, nego
slatki Otkupitelj, tisuću puta blagoslovljeni Gospodin... Dođi... pa ako te
grijeh stalno vrijeđa, mi hoćemo da ti se još ustrajnije klanjamo poklonstvom
svoje ponizne zadovoljštine.
Otvori
svoju tamnicu, otajstveni Gospodine, a anđeli, koji bdiju kraj tvoga siromašnog
tabernakula, neka se pridruže tvojim vjernim prijateljima i neka ti s nama
govore:
(Svi glasno
ponavljaju podvučene riječi):
Presveto
Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati! Usprkos očajnim naporima pakla, koji
želi zauvijek unesrećiti duše...
Presveto
Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati! Usprkos ljudskoj slaboći, koja tolike
dovodi na rub propasti...
Presveto
Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati! Usprkos bijesu paklenog neprijatelja
tvog nepokolebivog morala i tvojih nepromjenljivih dogma...
Presveto
Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati! Usprkos nasrtajima bolesnog razuma i
isprazne zemaljske mudrosti, što se dižu protiv tebe, da te obore s tvog
oltara...
Presveto
Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati! Usprkos sramotnoj razuzdanosti, koju bi
mnogi htjeli proglasiti prirodnim zakonom savjesti...
Presveto
Srce Isusovo, ti ćeš kraljevati!
ŽARKO
MOLITE, DA DOĐE KRALJEVSTVO SRCA ISUSOVA!
UČITELJEV
GLAS.- "Recite mi, predragi moji pouzdanici, zašto su
sinovi tame često mudriji i revniji od vas, sinovi moje boli i svijetla?
Gledajte moje neprijatelje: stalno nastoje, da me osame u svetištu, da sruše
moje oltare... da me unište u ljudskim savjestima. A vi... i toliki moji
ostali... što ste vi učinili?... Niste li mogli sa mnom jednu uru probdjeti?...
Radi slaboće, radi zemaljskih briga... radi svoga slabog karaktera... radi
nedostatne ljubavi prema svome Bogu i Učitelju, vi ste počivali, dok sam ja bio
u smrtnoj borbi!... Mirno ste spavali između svog umirućeg Spasitelja i
neprijateljske ruke, koja je došla, da ga ugrabi!... Sigurno ne biste ovako
ljubili svoje roditelje, svoju braću i najmilije prijatelje!... A samo za me
nemate nježne ni odlučne ljubavi. Zašto?..
Obećali
ste mi velikodušnost... Blagoslovio sam i prihvatio vašu dobru volju... a vi
ste malo pomalo popustili u svojim odlukama... i zaboravili ste me... Oprostio
sam tolika vaša skretanja, zaboravio sam vašu nemarnost... a vi, pripadnici
moje kuće, vi i dalje živite u drijemežu mirne ravnodušnosti, koja me ljuto
boli...
Obuzeo
vas je san mrtvila... sebičnosti... ohladnila je vaša ljubav prema meni...
Ustanite! dakle!... Otresite se mlakosti... Približio se neprijatelj, koji
donosi pogrdu vašem Bogu, a vama lance i smrt... Došla je čudesna ura iskrenog
obraćenja...
Dođite,
pratite me, ako je potrebno i do Kalvarije, ovčice moje, ne napuštajte me, dok
udaraju vašeg Pastira."
S t a n k a
DUŠA.- Što
imam, o izbičevani Bože, a da mi ti nisi dao? Pomozi mi, Isuse, da bez
kolebanja slijedim slatke zahtjeve tvoje milosti i tvoje ljubavi!...
Što
vrijedim, ako ne stojim uza te?...
Što
zaslužujem, ako nisam s tobom sjedinjen?
A
budući, da priznajem svoje ništavilo, svoju nemoć, molim te, da ne ustegneš
svoju ruku. Ne dopusti, da se makar za časak udaljim od tvog tabernakula...
Oprosti
moja odstupanja od tebe... toliko je slaboća u mom srcu... oprosti i
zaboravi...
Mnoga
Krv, koju si prolio...
Teška
smrt, koju si podnio...
Nije
bila radi anđela koji te hvale...
Bila je
radi mene i tolikih, koji su mlaki i nemarni prema tvojoj ljubavi, koji te ne
slušaju, nego te vrijeđaju...
Zato,
Gospodine, u ovoj Svetoj Uri, kad obnavljam odluku, da ću biti revan u tvojoj
službi, dopusti, da ti bolne duše kažem:
Ako sam
te zatajio, daj da te priznam...
Ako sam
te pogrdio, daj da te hvalim...
Ako sam
te uvrijedio, dopusti da ti služim...
Jer
živjeti, a ne širiti tvoju slavu, na utjehu i uzveličanje tvoga božanskog Srca,
smrt je, a ne život!
ISPOVJEDAJTE
ISUSU SVOJU MLAKOST I MOLITE GA ZA USTRAJNU REVNOST U NJEGOVOJ SLUŽBI!
UČITELJEV
GLAS.- "Koliko vas je, vjernih duša, koje sa mnom bdijete
u ovoj Svetoj Uri?... Svakako velika je vaša ljubav... Ali jao, neizmjeran
ocean zločina i orgija upravo ovoga časa gorčinom i neprolaznom tugom zasićuje
moje Srce!... Bjesnilo grijeha... vrtlog ljudske razularenosti prolazi ovog
časa pred mojim očima... Kakvih li prizora smrti... kakav li vihor sjetilnih
strasti na pozornici? Svijet se smije i plješće prizorima, gdje se obnavlja
moje bičevanje!... Nedozvoljene zabave moje djece nova su Kalvarija za njihova
Oca i njihova Spasitelja!... Samo vi, prijatelji moji, možete naslutiti
tjeskobu ovog trajnog umiranja na križu, što ga moji podigoše za me! Nižu se
pred mojim očima velike metropole, ponosne kao Niniva, živahne kao Babilon, u
kojima se moje Evanđelje smatra nesnosnim pretjerivanjem! Vi, tješitelji moji,
proniknite moju žalost, izlijte melem na moju ranu!... Nadoknadite za ovu
grešnu opojnost, žarkom molitvom prigušite viku, što se ove iste noći kao
blatna bujica diže sa stotine gozba, svečanosti, kazališta i plesova,
pogrđujući svetost mog Evanđelja i bjelinu moje Hostije, u kojoj se
krijem!"...
DUŠE.- Da,
Učitelju, neka siđe s neba oganj, koji će očistiti, koji će opraštanjem spasiti
tisuće nesretnika, što žive bez ljubavi, prionuvši ludo uz materiju i porok...
Toliko
ih je, koji troše novac i radost u svjetskim užicima i tako te vrijeđaju...
(Svi
glasno ponavljaju podvučene riječi):
Neka ih
spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce! Toliki se koriste javnim zločinima,
kvareći moral i savjesti...
Neka ih
spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce! Toliki nastoje uzbuditi strasti na
kazališnim pozornicama, gdje se pod izlikom umjetnosti sve dozvoljava...
Neka ih
spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce! Tolike slabe duše, koje su gluhe na
glas savjesti, učestvuju u društvenoj pokvarenosti sablažnjivom i nečednom
modom...
Neka ih
spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce! Sve one, koji ušutkavaju svoj kršćanski
osjećaj i iskrivljuju svoju savjest, ne videći nikakvo zlo u tome, što
zaboravljaju tvoje svete zapovijedi...
Neka ih
spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce! One, koji bi po svojoj zvaničnoj
dužnosti morali, Gospodine, odvraćati od tebe najteže uvrede, a ne čine toga
radi bojažljivosti ili kukavnog nagađanja sa svijetom...
Neka ih
spasi tvoje milosrđe, o preslatko Srce!
ZADOVOLJIMO
ZA JAVNE I DRUŠTVENE GRIJEHE, KOJIMA SE ISUS U ČITAVOM SVIJETU VRIJEĐA!
UČITELJEV
GLAS.- "Puče moj, dragocjena baštino mog Srca, što ti
učinih, u čemu te ražalostih? Odgovori meni!
Iz ove
Hostije dan i noć promatram malo stado onih, koji su mi prisegli vječnu ljubav,
kao žarište mojih osjećaja, kao tabor Izraela mojih nježnosti... Iz ovog
Tabernakula gledam srca svojih prijatelja; onih, koje sam osobito ljubio.
Odatle slijedim korake onih, koje sam predodredio za gozbu moje slave... Ah!
Koliki mi od njih izazivlju suze, nekoć prolivene u mom zavičajnom Jeruzalemu..
koliko je nezahvalnih među onima, koji su bili najbliži mojoj duši... koliki
daleko od mene razbacuju darove razuma, imetka, ugleda, kojima sam ih obasuo,
da ih posvetim! Za njih sam ustanovio prijestolje među knezovima nebeskim, a
eto mjesto, što sam za njih spremio, morat ću dati drugima, grešnicima, koji su
se pokajali i u zadnjoj uri zazvali moje Ime.
Ponajviše
zato, da zaboravim ovaj grijeh, najgorči od svih, da mi se zasladi kalež
ljudske nezahvalnosti, zatražio sam od svoje službenice Marije Margarete divno
društvo u Svetoj Uri. Suze, koje prolih nad raspršenim mojim stadom i bijegom
moje djece, pretvaraju se ovdje u suze blagoslova i ljubavi... Ljubljeni moji,
plačite ovdje pred oltarom, jer žeđam za utjehom, koju mi uskraćuju moji
nezahvalni ukućani."
DUŠE.-
Božanski Spasitelju Isuse, udostoj se milosrdnim okom pogledati sinove svoje.
Združeni jedinstvenom misli vjere, nade i ljubavi mi dolazimo, da pred tvojim
presvetim Srcem okajemo svoju nevjeru i nevjeru svoje grešne braće.
Dao
Bog, da svojim svečanim obećanjem možemo ganuti ovo božansko Srce i od njega
postići milosrđe za sebe, za nesretni i zločinački svijet, za sve one, koji
nisu toliko sretni, da te poznaju i ljube!
Jest,
od danas svi obećajemo:
Radi
ljudske zaboravi i nezahvalnosti...
(Svi
glasno ponavljaju podvučene riječi):
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi tvoje zapuštenosti u svetom
tabernakulu...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi zločina grešnika... i radi mržnje
opakih...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi kletva protiv tebe izrečenih... i
radi uvreda nanesenih tvome božanstvu...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi nepoštovanja tvoje božanske
prisutnosti... i radi izdaje prema tebi...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi hladnoće tolikih tvojih sinova i
kćeri... i radi zloporabe tvojih milosti...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi naše vlastite nevjere... i radi
neshvatljive tvrdoće naših srdaca...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi naše spore ljubavi... i radi naše
mlakosti u tvojoj svetoj službi...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi gorke žalosti, prouzročene
gubitkom duša... i radi dugog čekanja na vratima naših srdaca...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi gorkog prezira, kojim te
odbijaju... i radi tužbe tvoje ljubavi...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine! Radi ropstva i mučeništva tvoje
ljubavi...
Pružat
ćemo ti utjehu, Gospodine!
O
Isuse, božanski naš Spasitelju, k ome se iz Srca vinula bolna tužba:
"Tražio sam, tko bi me utješio i ne nađoh ga" (Ps. 68,25). Udostoj se
primiti skroman doprinos naše utjehe. Pomozi nam božanskom milosti, da ubuduće
sve to više izbjegavamo sve ono, što ti se ne mili, te da se u svakoj prigodi,
u svako doba, na svakom mjestu pokažemo tvoja vjerna i poslušna djeca. To te
molimo radi tebe samoga, koji kao Bog živiš i kraljuješ u sve vijeke vjekova...
MOLITE
OD ISUSA OPROŠTENJE ZA TOLIKE NEZAHVALNIKE!
UČITELJEV
GLAS.- "Vi, koji mi hoćete zadovoljiti, ne pitate me,
zašto me trajno razapinju ruke mojih otkupljenika... Svijet se osvjedočio, da
zaista zaslužujem smrt i sramotu križa... Toliki pobožni mudraci i oholice
ovoga svijeta okrutnim mirom ponavljaju riječi mojih tužitelja pred Pilatom:
"Da ovaj Nazarenac nije zločinac, ne bismo ga k tebi svezana doveli"
(Iv. 18,30). Jest, bičuju me i osuđuju kao zločinca!... Postupaju sa mnom kao s
bijednim luđakom... Ja sam doista za mnoge uvijek "vermis et non homo"...
crv, kojega gaze... Barem me vi, najvjerniji moji, priznajte i svojim pohvalama
stišajte viku mnoštva, koje u svojoj krajnjoj oholosti juriša na moje Srce i uz
porugu hoće, da baci kocku za ogrtač moje kraljevske ljubavi... Zato mi vi
kličite i s ljubavlju me blagoslivljajte!"
DUŠE.-
Približi se, preslatki Učitelju, privij se svojoj djeci, primi iz njihovih ruku
zlatni vijenac, koji ti htjedoše strgati tvoji neprijatelji. Prah su zemaljski
a videći tvoju poniznost misle, da te smiju vrijeđati... Približi se i dođi pobjednički
u ovu gorljivu zajednicu tvoje braće... Ne krij rana svojih nogu ni svojih
ruku... Ne blistaj svojim sjajnim likom, radije nam pokaži svoju okrvavljenu
glavu! Napose te molimo; ne zatvaraj duboku i nebesku ranu svojin prsiju nego
nam je ostavi otvorenu... Ovako okrvavljen, pokriven grimizom ljubavi i plaštem
svakog rugla, o Isuse... onakav, kakav si bio u noći Velikog četvrtka, pojavi
se, siđi i primi zanosni "hosana" ove počasne straže, što bdije na
slavu Srca Isusa Krista, svoga Kralja!
(Svi glasno
ponavljaju podvučene riječi):
Živjelo
tvoje presveto Srce! Opaki
bogataši i oholice, razuzdani i svjetovnjaci smatrat će preživjelim tvoj moral,
koji svojom nepopustljivošću, kako kažu, ubija slobodu savjesti... Ali oni će
iščeznuti, kao sjena u grobu zaborava, a tvoji sinovi i dalje će te priznavati
svojim Kraljem.
Živjelo
tvoje presveto Srce! Slavični
i sebični, koji radi časti i zgrtanja novca obećavaju drugima krivu slobodu i
varavu veličinu, udarit će o stijenu Kalvarije, na kojoj je osnovana Crkva i
nestat će ih u tome grobu zaborava; a tvoji apostoli i dalje će te priznati
svojim Kraljem.
Živjelo
tvoje presveto Srce!
Farizeji,
samoljupci i bestidnici ostarjet će snujući propast Evanđelja i Crkve. I oni će
se izgubiti, zakopani u grobu vječnog zaborava, a tvoji otkupljenici i dalje će
te proglašavati svojim Kraljem.
Živjelo
tvoje presveto Srce! Da,
neka živi presveto Srce Isusovo! Neka zauvijek pobjeđuje! I kad Lucifer, anđeo
tmine, konačno bude protjeran s naših ognjišta i iz ljudskog društva vječno
okovan u paklenom bezdanu, mi, prijatelji tvoji, i dalje ćemo ponavljati u
vijeke vjekova:
Živio
naš Kralj! Živjelo presveto Srce Isusovo! Isuse,
živi u slavlju Euharistije i svoje Crkve!
Uvijek
živjelo tvoje presveto Srce!
S t a n k a
UČITELJEV
GLAS.- "Ljubio sam vas do konca Kalvarije... Stigavši na
njezin vrhunac, šuteći sam poslušao i pružio se na sramotno drvo križa... I
otada sam ovdje, u vlasti svojih krvnika, svetogrdnih duša. Ako mnogi misle, da
nisam prisutan u Hostiji, zašto je oskvrnjuju, zašto me vrijeđaju? A ako
vjeruju u moju stvarnu prisutnost, zašto me pogrđuju u ovoj tajni, u kojoj
ljubim do ludila, u kojoj opraštam neiscrpivom ljubavlju?...
Znajte,
da su moje suze ostavile bolni trag na svim stazama, kojima su me u tolikim
oskvrnućima povlačili poslije onog Velikog četvrtka!
Bijesno
su me gazili, uz kletve su me bacali u plamen [vjerojatno;
premda u hrvatskom prijevodu, od kojeg je rađen ovaj elektronički teskt, stoji:
"uz klevete su me bacali...", napomena], zakapali me u blato.
Bogoubilačkim bodežima probadali su me... u jazbinama, gdje se uz kletve snuje
protiv mene... Toliko se baca izdajničkog novca, a ne manjkaju ni Jude, koji se
pričešćuju, da me onda svetogrdnim poljupcem izdaju...
Razbojnici
su palili moje tabernakule i u pepeo pretvarali posvećene Hostije... a to kao
za uzvrat, što sam među vama ostavio svoje Srce, da požarom svoje otkupiteljske
ljubavi zapalim svijet...
Koliko
su puta nesretnici, u pohlepi za zlatom Ciborija, napali na tamnicu moje
ljubavi i bacali me na pod bez posvećenog kamena...
Ta je
strahovita vizija ranila moje tjeskobno Srce u Getsemaniju... Vi, što
prolazite, gledajte i vidite, ima li boli slične mojoj boli..."
S t a n k a
DUŠE.-
Hosana! Slava Bogu na visini!... Slava, blagoslov i ljubav tebi, otajstveni
Isuse, u neshvatljivom poništenju tvoje presvete Euharistije!
Neka ti
pjevaju nebesa, jer si ti Bog naših tabernakula, a najveća radost samog
raja!... Neka ti pjevaju, o Isuse u Hostiji, polja i mora, snijeg i cvijeće,
sva stvorena ljepota, da se razvesele tvoje oči, umorne od plača nad samoćom i
ljudskom nezahvalnošću... Slatki sužnju neka ti pjevaju ptice i lahori, neka ti
pjevaju oluje i neka ti odnose jecaje ljudskog srca i njegove radosne kucaje za
tebe, Sužnju naših oltara!... Slava Bogu na visini, slava, blagoslov i ljubav
tebi, otajstveni Isuse, u neizrecivom poništenju tvoje božanske Euharistije!
DAJTE
ISUSU PUNU ZADOVOLJŠTINU LJUBAVI RADI STRAŠNOG ZLOČINA SVETOGRĐA, KOJIM GA
POGRĐUJU U NJEGOVU TABERNAKULU!
K r a t k a
s t a n k a
UČITELJEV
GLAS.- "Ne udaljite se, djeco moga Srca, a da u ovoj
Svetoj Uri ne primite izljev moje ljubavi, koju samo vi, moji povjerljivi
prijatelji, možete shvatiti u svoj njenoj gorčini...
Oskvrnjivanje
tabernakula nije najokrutniji napadaj protiv moga prezrenog gospodstva! Ima
jedno drugo, dragocjenije svetište, koje svjesno odbija svoga Spasitelja... to
je ljudsko srce! Ono srce, koje ja toliko ljubim!...
Tisuće
kršćana oskvrnjuje ga otrovom poganske ljubavi!... Ono bi moralo biti kalež
svih mojih utjeha... otkupiteljski žrtvenik nesretnog svijeta, koji me ljubi
nadnaravnom, čistom ljubavlju moga Evanđelja!... U nj sam izlio svoje suze, da
ga očistim, svoju Krv, da ga ojačam... Saopćio sam mu plamenove, što sukljaju
iz žarke peći mog Srca, da utažim njegovu neodoljivu želju, da ljubi i da bude
ljubljeno... Ali tom ljudskom srcu nije dovoljna ova beskonačna dobrohotnost
ljubavi... ono traži stvorove i zaboravlja na me u deliriju užitka, koji nije
ni ljubav, ni mir, ni život... Ostavljaju me... i zato, nesretnici, toliki trpe
ljutu bol u duši, neutaživu glad sramotnih strasti...
Vi svi,
koji žeđate za ljubavlju, dođite k meni!... Ja sam ljubav, koja čuva trnje za
sebe, a vama daje svoje cvijeće... Vi, koji osjećate potrebu i čežnju, da
budete ljubljeni... dođite i pijte, da utažite žeđ na vrelu moga Srca...
Djeco
moja, dajte mi srca svoja, dajte mi ih u zamjenu za moje Srce u otajstvu
oltara!..."
S t a n k a
DUŠE.-
Euharistijski Isuse, vrši na nama svoja prava; jer mi hoćemo da ti dademo
zadovoljštinu... Dođi, nemoj moliti, nemoj prosjačiti... samo dođi! Ljubaznim
nasiljem uzmi ono, što je tvoje, uzmi naša srca! Ako su siromašna... ti ćeš ih
obogatiti... Dajemo ti ih preko ruku tvoje slatke Majke i tvoje službenice
Marije Margarete... Molimo te, da ih primiš kao vrući zov kraljevstva tvoga
božanskog Srca... Ne odbaci ova bijedna i siromašna srca zato, što su se nekoć
okaljala!... Kada ti opraštaš, zaboravljaš zauvijek sve!...
Vojujuća
Crkva, tvoj Namjesnik, naše ognjište, kome toliko treba, grešnici, duše u
mukama Čistilišta, pravednici... svi se mi nadamo od tvoga svemogućstva
bujicama milosti, što si ih obećao dati pobožnosti Svete Ure, koja je za tebe
ura utjehe, a za svijet ura čudesa i milosrđa...
Ali na
osobit način sjeti se onih, koji su poput Arkanđela Gabrijela došli, da ti u
tvojoj agoniji pruže ljubaznu utjehu... Primi njihove interese, njihove
nevolje, njihove nade, njihov život... Sve ovo oni polažu u rajsku ranu tvojih
prsiju, koju nam je Longin otvorio... Primi sada na rastanku ovu našu molitvu:
Umiruće
Srce Isusovo, ove duše povjeravaju ti svoje trnje...
Ljubazno
Srce Isusovo, ove majke povjeravaju ti svoje muževe i blago svoje djece...
Ljupko
Srce Isusovo, ovi putnici povjeravaju ti svoju budućnost i svoju nesigurnost...
Preslatko
Srce Isusovo, ovi rasipni sinovi povjeravaju ti svoje slaboće i svoje
kajanje...
Dobrostivo
Srce Isusovo, ovi tvoji prijatelji povjeravaju ti mir i otkupljenje svojih
obitelji...
Milosrdno
Srce Isusovo, ovi bolesnici povjeravaju ti duboku i tajnu bol svoje savjesti...
Ponizno
Srce Isusovo, ovi poklonici povjeravaju ti svoju žarku revnost radi pobjede
tvoje ljubavi u presvetoj Euharistiji...
Otajstveno
Srce Isusovo, u te se uzda svijet, koji, neutješan, u želji da se spasi od
smrti, hrli onamo, gdje nam je koplje otvorilo vrelo života...
Dođi,
Isuse! budi naš prijatelj u teškim zemaljskim žalostima!...
Dođi,
Isuse! budi naš brat u čistim radostima kršćanske ljubavi!...
Dođi,
Isuse! budi naš Kralj u napastima i olujama, koje potresaju društvom i dušama!
Svladaj vihor iz ovog svetog tabernakula... razvedri prijeteće nebo bljeskovima
mira i ljubavi tvoga svemogućeg Srca!
Jedan
Oče naš i Zdravo Marijo: za umiruće i grešnike, za pobjedu presvetog Srca
Isusova, osobito po svakodnevnoj pričesti, Svetoj Uri i posveti obitelji
presvetom Srcu: za posebne nakane prisutnih za našu domovinu.
KONAČNA
MOLBA PRESVETOM SRCU ISUSOVU
od sv. Marije Margarete
od sv. Marije Margarete
Skloni
nas, o slatki Spasitelju, u svetište svojih prsiju, to žarko ognjište čiste
ljubavi, i mi ćemo tu biti sigurni.
Odabiremo
tvoje Srce za boravak, čvrsto uvjereni, da će ono biti naša jakost u borbi,
uporište u našoj slaboći, naš vodič i naše svijetlo u tami, zadovoljština za
sve naše grijehe, posvećenje svih naših nakana i naših čina.
Zajedno
s tobom prikazat ćemo ti naša djela, da ona budu neprekidna priprava za
primanje tvog Sakramenta ljubavi.
Da
iskažemo počast tvojoj žrtvi u ovom otajstvu vjere, dolazimo također, da ti se
prikažemo kao hostije, moleći te, da ti sam budeš Svećenik-posvetitelj, i da
nas žrtvuješ na oltaru tvoga presvetog Srca!
Ali, jer
smo toliko grešni, molimo te, Gospodine Isuse, da nas plamenom tvoga presvetog
Srca očistiš i prekališ kao savršenu žrtvu ljubavi i milosti, da tako dobijemo
nov život i da doista možemo reći:
"Nemamo
ništa, što bi bilo naše u životu i u smrti, Isus je naše sve! hoćemo potpuno i
dovijeka pripadati njegovu božanskom Srcu!"
Adveniat
regnum tuum! - Neka dođe kraljevstvo tvoje!
+ + +
